Međunarodna asocijacija za prevenciju suicida u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom 2003. godine ustanovila je Svjetski dan prevencije suicida koji se svake godine obilježava 10. septembra. Od tada se svakog septembra fokusiramo na temu samoubistva, radimo na razbijanju predrasuda i stigme koje u pravilu okružuju pitanja mentalnog zdravlja, radimo na podizanju svjesnosti o obimu i magnitudi ovog problema, obraćamo se relevantnim organizacijama, institucijama, vladama i javnosti sa jednom jedinom porukom — suicid se može spriječiti. Svaki život završen suicidom je jedan više nego što to čovječansvo može da sebi priušti. Podižući svjesnost o ovom problemu i govoreći o njemu, trudimo se da podstaknemo kolektivnu akciju i da pokušamo da smanjimo broj suicida, kako lokalno, tako i globalno.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je Evropa među djelovima svijeta sa najvećom stopom suicida, a Crna Gora je jedna od država koje u ovome prednjače, pa i istraživanja domaćih autora govore u prilog relativnoj visokoj stopi suicida na našem području. Ipak, u Crnoj Gori i dalje ne postoji sistemski odgovor na ozbiljan problem suicida s kojim se već godinama suočavamo. Bilo da posmatramo sa globalne ili lokalne tačke gledišta, samoubistvo je veliki javnozdravstveni problem. Ovo je tim prije važno istaći, ako se zna da je samoubistvo drugi vodeći uzrok smrti u populaciji od 15 do 29 godina. Ipak, ovaj problem se ni na globalnom ni na lokalnom nivou još uvijek adekvatno ne adresira, te je donošenje adekvatne strategije za prevenciju suicida neophodno kao prvi korak u važnoj borbi da se broj izgubljenih života, naročito onih u najproduktivnijoj dobi, smanji.
Svjetska zdravstvena organizacija daje podatak da preko 700 hiljada ljudi godišnje umre od suicida, a da se na svaki realizovan suicid dogodi još 10 do 20 pokušaja suicida. O ovom se fenomenu, ipak, ne može govoriti u kontekstu pukih brojeva, jer svaki suicid pogađa mnogo više ljudi od one osobe koja je svoj život završila na ovaj način. Suicid se mora razmatrati u kontekstu jednog devastirajućeg nasljeđa za sve one koji su preživjeli samoubistvo voljene osobe, dakle njihovih porodica i partnera, ali i kompletne društvene zajednice. Istraživanja pokazuju da svaki pojedinačni realizovani suicid negativno utiče na život i mentalno zdravlje čak oko 100 bliskih ljudi, te da su upravo ovi ljudi nakon preživljavanja suicida bliske osobe u posebno povišenom riziku od poremećaja mentalnog zdravlja, pa i riziku od suicida.
Ove, kao i prethodne i naredne godine dan prevencije suicida obilježava se pod sloganom „Kreiramo nadu kroz akciju„. Upravo ovaj slogan je podsjetnik da uvijek postoji alternativa samoubistvu i teži da inspiriše nadu u svakom od nas. Kreirajući nadu kroz aktivnosti, onim osobama koje žive sa mislima o suicidu šaljemo znak da nada postoji, da ima ljudi kojima je stalo, koji mogu i žele da pomognu i da podrže one koji se nose sa ovim problemima. Sve naše radnje, koliko god bile male ili velike, mogu pružiti nadu onima koji pate. Upravo slogan kreiranja nade i pozivanja na akciju pocrtava značaj postavljanja prevencije suicida kao javnozdravstvenog problema kao prioritet u organizaciji zdravstvenih politika državnih sistema, a naročito u onim sredinama sa visokom stopom suicida, kakva je Crna Gora.
Prevencija suicida, a što podrazumijeva i kreiranje strategije za prevenciju suicida, mora biti postavljena kao prioritet, a da bi mjere spriječavanja ovog kompleksnog fenomena bile efikasne, one moraju uključivati saradnju brojnih društvenih sektora. Svaka vlada je obavezna da ovaj problem shvati ozbiljno, da mu posvećeno, odlučno i odgovorno pristupi. Neophodna je posvećenost ne samo zdravstvene, već mnogih drugih zajednica, uključujući i medijsku, obrazovnu, pravosudnu, ali i društva kao cjeline. Osim rada na smanjenju stigme i diskriminacije koje prate probleme mentalnog zdravlja, moramo raditi i na opštoj informisanosti, identifikaciji i tretmanu ovih problema, kontroli dostupnosti suicidnih metoda poput vatrenog oružja ili ljekova, kontroli dostupnosti alkohola koji je značajan doprinoseći faktor u pokušajima suicida, podsticanju medija na odgovorno izvještavanje o ovim temama, edukaciji zdravstvenih radnika u prepoznavanju, procjeni i terapiji suicidnog ponašanja, kao i pružanju podrške preživjelima.
Imajući u vidu važnost borbe za sprečavanje razarajućih posljedica problema suicida moramo tu borbu shvatiti kao imperativ. Kreirajmo nadu kroz akciju!
SMJERNICE ZA MEDIJE ZA ODGOVORNO IZVJEŠTAVANJE O SUICIDU
Šta raditi:
• Ponudite tačne informacije o tome gdje se može potražiti pomoć.
• Obrazujte javnost o činjenicama o samoubistvu i prevenciji samoubistva, bez širenja mitova i dvosmislenih informacija.
• Pišite o tome kako se nositi sa životnim stresorima ili mislima o suicide i uključite informacije o tome kako i gdje se može dobiti pomoć.
• Budite posebno oprezni kada izvještavate o samoubistvima slavnih.
• Pokažite saosećanje kada intervjuišete ožalošćenu porodicu ili prijatelje.
• Imajte u vidu da i vi sami možete biti pogođeni i potrešeni kada obrađujete temu samoubistva.
Šta NE raditi
• Ne stavljajte priče o samoubistvu na naslovne stranice i druga istaknuta mjesta u novinama i na web stranicama i nemojte nepotrebno ponavljati priče o samoubistvu.
• Nemojte koristiti senzacionalističke naslove o samoubistvu koje se dogodilo.
• Nemojte koristiti jezik koji glorifikuje ili normalizuje suicid, ili ga predstavlja kao konstruktivno rješenje problema.
• Nemojte eksplicitno opisivati korišteni metod suicida.
• Nemojte davati detalje o lokaciji suicida.
• Nemojte koristiti fotografije, video snimke ili linkove na društvenim mrežama koji se odnose na okolnosti samoubistva. Koristite poštujući jezik koji ne vrijeđa dostojanstvo preminulog ili ožaloščenih.
• Ne intervjuišite očevice suicida, nego stručnjake koji će dati pozitivne poruke, motivisati podizanje vidljivosti problema, upozoriti na faktore rizika, ponuditi pomoć i nadu da se suicide može spriječiti.
• Ne stavljajte vijesti o suicidu u rubriku “zabava”, čak i kada se radi o javnoj ličnosti. Samoubistvo je tragičan gubitak kako tog života, tako i veliki gubitak za porodice, partnere, prijatelje i sve druge ljude bliske preminuloj osobi. Nepoštujuće je takvu vijest senzacionalizovati.
• Ne potencirajte razloge zbog kojih je neko pokušao suicid, ne objavljujte oproštajna pisma. Suicid je kompleksan problem, i nikad ne zavisi samo od jednog faktora.
Upotreba adekvatnog jezika:
• Koristite “završiti život samoubistvom” ili “oduzeti sebi život”.
• Nemojte koristiti „počiniti samoubistvo“ ili „potpuno samoubistvo“, jer to implicira kriminalne radnje ili uspjeh.
• Koristite termine “pokušaj samoubistva” ili “samoubistvo” ili “smrt samoubistvom”.
• Nemojte koristiti „uspješan pokušaj samoubistva“ ili „neuspješan pokušaj samoubistva“, pokušaj samoubistva može biti realizovan ili nerealizovan, ali nikada nije uspiješan. Samoubistvo predstavlja neuspjeh čovjeka da savlada sve unutrašnje i spoljašnje nedaće, i da iznađe kvalitetan način da se izbori sa situacijom koja mu se čini bezizlaznom, ali i neuspjeh cjelokupnog društva da mu u toj borbi pomogne.
Dr Tea Dakić, specijalistkinja psihijatrije, mr sc. bioetike
Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore
